Everythig hapens for a reason...

Od pocetka owog mejeseca nisam mogla da osjetim onu prawu srecu... pogotowo ne u ljubawi.... smijala sam se, i swi su mislili da je meni swe sawrsheno, da meni neko skida zwijezde s neba, uchila sam redowno, poprawljala ocjene, bila bolja nego ikad... a u sebi sam nosila jednu rupu... Price za nas dwoje koje nisu tacne i koje mi do zla boga smetaju, njeni statusi na FB upuceni meni, moji upuceni njoj, taman se pricia smiri kad eto ti je ponowo... Jedan dan se zamalo nisam potukla jer me jedna cura pitala nesto za njega... Wremmenom sam pocela rijedje sa njim da se dopisujem, rijedje se cujemo, i od nedelje stwari su polako krenule ... Naime, nakon dugo naowaranja i ubjedjiwanja uspjeli smo[ja i brat] da nagoworimo nashe da nam kupe kuche (: I istjerali smo swoj inati i u nedelju weche u nashu kucju doshao je nowi chlan.. Labrador od mjesec i 20 dana... To me usrecilo... ali josh uwijek nosim rupu u sebi, rupu je od sinoc poceo da popunjawa neko, ne znam je li to samo onaj moj stupid osjecaj ili stwarno owaj pocinje da mi se swidja a najbolje je sto me taj muwa (:
pa nadam se da ce mi owa nowa donijeti tu nsrecu u ljubawi.. trebala bi mi sledece godine definitiwno